Viktorija Škaro, rođena je 4. svibnja 1986. godine u Travniku, sa stalnim boravištem na Korčuli. Školuje se na Obrtničkoj školi u Splitu - fotografski smjer.

Njeni radovi odražavaju istančan senzibilitet za likovnost i unutrašnju dinamiku slike. Veliku pažnju poklanja svjetlu i pomnom promišljanju kompozicije. Radi u analognoj i digitalnoj tehnici.

Razmišljajući o fotografiji i razlozima koji je privlače ovom poslu, Viki kaže:
Što je fotografija?
Za mene osobno, fotografija je svijet koji nas okružuje, u kojem živimo. Sve ono što zapažamo u njemu možemo uobličiti u fotografiju pomoću fotoaparata koji reproducira stvarnost. Upravo jednostavnost kojom to postižemo fotografiju čini pristupačnom i zanimljivom svima nama. Ali da bismo shvatili sve mogućnosti i načine pomoću kojih nam fotoaparat omogućuje da se izrazimo i pritom to učinimo na kvalitetan i originalan način, potrebno je mnogo više od pritiska na okidač. Fotoaparat je samo sredstvo, a sve ostalo ovisi o nama, našoj sposobnosti zapažanja, osobnog pogleda na stvarnost i načinu interpretacije. Tehnika je također važna, jer uz sve ostalo, ona je naš najveći saveznik na putu do dobre fotografije. Razumijevajući je, kroz praksu stječemo kreativne vještine kojima postižemo određeni cilj, pričamo priču, te razvijamo i oblikujemo svoj stil. Dakle osnove dobre fotografije čine: 99% razmišljanja, a tek 1% otpada na samo snimanje. Kada sam se počela baviti fotografijom shvatila sam da život i svijet kroz trenutak sažet u fotografiji otkrivaju mnogo toga što je samo naizgled skriveno. Taj trenutak je ono najljepše kod fotografije, zarobljen u fotografiji postaje vječan i opipljiv, a ne samo još jedno izblijedjelo sjećanje, često puta utjecajem vremena i nepovratno izgubljeno. Jer vrijeme nepovratno teče, trenutci se nižu jedan za drugim i nikada se ne ponavljaju, ali uhvaćeni našim fotoaparatima pišu uvijek neku novu priču i zauzimaju prostor u našim fotoalbumima koje uvijek tako rado listamo. Gotovo svatko od nas danas si može priuštiti to zadovoljstvo i postati lovac na te neprocjenjive trenutke. Važno je samo odabrati pravi trenutak. Otkada se bavim fotografijom drugačije doživljavam svijet koji me okružuje. Počela sam primjećivati stvari koje su do tada za mene bile posve beznačajne, a koje su sada za mene dobile novi smisao i oblik, zbog toga često znam reći da vidim ono što drugi ne vide, jer gledam okom objektiva kroz koji sve izgleda nekako bolje i zanimljivije. Odmah sam znala da je to moj životni poziv, nešto u čemu želim biti najbolja. Zašto? Uvijek sam bila tip osobe koji voli putovati, istraživati svijet, upoznavati nove ljude i kulture, a fotografija mi sve to omogućava. I to je ono najbolje od svega na svijetu, raditi ono što volim i pritom biti jedna od najboljih. Niti jedan osjećaj nije niti približno dobar kao taj. Kako bi danas izgledao svijet bez fotografije kao djelatnosti? Ne mogu to zamisliti jer primjećujem da je postala dio naše svakodnevice i sastavni dio mnogih ljudskih djelatnosti kojima je neophodna da bi što uspješnije obavljali svoj posao. Postala je moćan medij koji utječe na ljude više nego ikad prije. Informira nas i obogaćuje svojim sadržajem. Voljela bih se baviti dokumentarnom fotografijom i dočarati ljudima prirodnu ljepotu života kojeg živimo, a ne onu izvještačenu koju nam svakodnevno serviraju u raznoraznim časopisima.

generacija: 2002/03